Home > O Svetvinčentu > Spomenici kulture


KAŠTEL GRIMANI-MOROSINI

Preko gotovo cijele sjeverne strane Place proteže se kameni kaštel Grimani, najsačuvaniji na poluotoku i najveća svetvinčenska građevina koja je već stoljećima simbol mjesta i odredište, nekad davno, vojnika, gostiju vlastele, putopisaca i trgovaca, a danas znatiželjnih prolaznika i turista.
Prva tvrđava biva sagrađena još početkom 13 st., no burne godine ratovanja su za posljedice imale često uništavanje, pa zatim obnavljanje i promjenu izgleda kaštela, a osim izgleda mijenjali su se i vlasnici posjeda. Nakon biskupa, obitelji Castropola i obitelji Morosini, vlasnici kaštela postaju Crimani di San Luca, patricijska venecijanska obitelj. Sadašnji oblik građevina dobiva 1589. godine, kad Marino Grimani obnavlja spaljeni kaštel po nacrtu venecijanskih arhitekata Scamozzija i Campagne.
Kaštel je danas jedna od ponajljepših mletačkih gradnji tog vremena u Istri. Na tri ugla-tri kule, a na četvrtom-palača sa sobama za gospodu i stanom kapetana. S tih kula su se kontrolirala sva četiri ulaza u grad. Kule su povezane bedemima koji izvana pri dnu imaju i potporni zid, a iznutra po cijeloj dužini balkon s kojeg su stražari motrili kroz otvore puškarnica. Na vratima, osim pokretnog mosta postojala je i velika rešetka za spuštanje. Iznad ulaza smješten je grb kaštela, sadašnji grb Svetvinčenta, te grb obitelji Grimani di San Luca. Unutra je osim širokog dvorišta bio stan upravitelja mjesta, skladište za javna davanja i municiju, oružarnica, prostorije za 200 mušketira i kopljanika i vrlo siguran zatvor - pod zemljom. U 19. st. obitelj Grimani prepušta kaštel biskupima, a oni opčini početkom ovog stoljeća. Krajem drugog svjetskog rata kaštel biva još jednom spaljen.

 


PLACA

Svetvinčenski trg, popularna Placa, svojim autentičnim renesansnim izgledom, skladnim arhitektonskim proporcijama i jednostavnošću ugodno iznenađuje svakog posjetitelja.
Placa je okružena kaštelom s kulama i palačom, župnom crkvom Marijina navještenja, gradskom ložom iz 18 st., te nizom jednoobraznih renesansnih kuća iz 16. st., a u središtu je gradska šterna (cisterna) sagrađena 1808. u klesanom kamenu od priloga puka. Trg pamti tisuće bučnih sajmova, tihih procesija povodom crkvenih blagdana, mimohode četa i topot konja. Pamti Mlečane, Francuze. Austrijance, Talijane... koji su ovdje isticali svoja znamenja, dolazili i odlazili ostavljajući tragove u kamenu, knjigama i ljudskim sudbinama.

Pamti i već pomalo zaboravljenu alku (poput onih u Sinju i Barbanu) koja se održavala na dan sv. Ivana Krstitelja, u naročito onu 1713. godine kad je između 21 natjecatelja pobjedu odnio nepoznati konjanik u željeznom oklopu. Svi prisutni, od kapetana mjesta, vlastele, pa do najprostijeg seljaka, s nestrpljenjem su čekali službeno proglašenje pobjednika i uručenje nagrade jer je, po pravilu alke, oklopljeni konjanik tada morao podignuti vizir i otkriti svoj identitet. Neposredno prije proglašenja vitez je odbio primiti nagradu i ovijen tajnom, uz pratnju začuđenih pogleda, žustro odjahao iz mjesta. Godinama se taj događaj prepričavao i prenosio s koljena na koljeno, a neki su stotinjek godina kasnije tvrdili da su vidjeli viteza u šumama savičenštine.

 


CRKVE

Na istočnom djelu place smjestila se župna crkva Navještenja Marijina, građena početkom 16. st., s renesansnom trolisnom fasadom od domaćeg klesanog kamena. U unutrašnjosti crkve je pet mramornih oltara s palama (oltarnim slikama) koje pripadaju venecijanskoj školi. Osobito su vrijedni oltar sv. Viktorije s slikom koja prikazuje Majku Božju s anđelima, sv. Sebastijana i sv. Roka, djelo Palme Mlađega, te glavni oltar kojeg su dali izgraditi Grimani s oltarnom slikom Navještenja, autora Giuseppe Porta-Salviatija. U crkvi se štuje tijelo sv. Viktorije koje je 1669. godine preneseno iz Rima u Svetvinčenat.

U samom Svetvinčentu postoje još tri dobro sačuvane crkvice. Odmah do place je crkvica sv. Antuna Opata, nepravilnog tlocrta sa presilicom. Pripada gotičkoj pučkoj arhitekturi i u unutrašnjosti ima drveni kip sveca, rad domaćeg majstora iz 14. stoljeća. Crkva sv. Roka iz 1622. nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Svetvinčenta i predstavlja tip srednjovjekovne istarske arhitekture.Treća crkvica je posvećena sv. Katarini. Nalazi se na istočnom izlazu iz mjesta i lijep je primjer pučke romanike u Istri. Datira se u 14. st., a oslikana je freskama s početka 15. stoljeća.

Crkva sv. Vincenta - nekad opatijska i župna crkva, potječe iz 12 st., nalazi se u jugoistočnom dijelu mjesta, na gradskom groblju. Jednobrodna je s tri abside i u svojoj unutrašnjosti ima tri sloja zidnih fresaka među kojima i najopsežniji istarski ciklus romaničkih fresaka, pod bizantskim utjecajem, s kraja 13. st., rad majstora Ognobenusa Trevisanusa. Najmlađem, trećem sloju s konca 14. i početka 15. st. pripadaju dvije obnovljene slike apostola i fragmentarna oltarna slika na sjevernom zidu s likom svetice i donatorom.  Freske prikazuju biblijske scene (žrtva Abelova, Navještenje, Pohođenje, Raspeće...), kalendar (ilustracije radova po mjesecima) i scene iz života svetaca (ponajviše iz života sv. Vincenta).